Odgajanje pristojnog djeteta

Primjena bontona se ne odnosi samo na ponašanje djeteta u sterilnim situacijama kao što su odlasci u kino ili goste, već se jedno od najvažnijih pravila ponašanja odnosi na ponašanje za stolom i općenito na pravila kućnoga reda. Djeci je ovo jedan od najtežih zadataka jer ponašanje za kućnim stolom često nije primjenjivo u restoranima


Bonton se uči cijeli život. Pritom se vaša taktika ne bi smjela temeljiti na prijetnjama i zabranama - to može rezultirati revoltom, što će voditi još lošijem ponašanju

Neka od glavnih pravila ponašanja za stolom 'zabranjuju' pričanje viceva, pljuckanje hrane, govorenje punih usta, meškoljenje u stolici koje kod kuće roditelji ponekad i mogu tolerirati, no u restoranima se od djece ipak traži besprijekorno ponašanje.

Podrigivanje je u nekim kulturama dopušteno, točnije, ono je očekivano ponašanje nakon dobrog jela. Ako vaša kultura ili obitelj ne štuje ovakva pravila, ni vi ih ne biste smjeli dopuštati. No, ako vam se slučajno omakne, nakon podrigivanja se obavezno ispričajte. 'Oprostite' je zlatna riječ koja će djeci dati do znanja da je ovakva vrsta ponašanja zabranjena. Popratite li podrigivanje smijehom, djeca će isto povezati sa zabavom i istu će zabavu primjenjivati i na večeri u gostima.

Isto tako, djecu biste trebali naučiti da nikome ne upadaju u riječ. U ovom slučaju djeca će naučiti dvije stvari – pristojno slušati sugovornika i potiskivati svoj ego (moraju znati da ne mogu uvijek biti u centru pažnju i na prvom mjestu).

Djecu još možete naučiti i poklanjanju pažnje drugima. Naime, pisanje razglednica i čestitki, zahvaljivanje i pristojne fraze poput 'hvala', 'molim' te pozdravljanja i ozdravljanja s 'dobar dan' i 'doviđenja' obrasci su ponašanja koji se uče od malih nogu i vrijede za cijeli život. A, kao što stara poslovica kaže, otvaraju sva vrata.

Koliko god svoje dijete želite odgojiti da bude dobro i pristojno, ima ponašanja koja biste trebali izbjegavati. Iako želite da vaše dijete s prijateljima dijeli igračke, morate ga naučiti da se neke stvari ipak ne dijele. To su sendviči, sladoled, žvaka, jabuka i slično. Napomenite im da se tako najlakše prenose virusi i bakterije te da dijeljenje žvakaće gume nije higijenski.

I ponašanje u školi ili vrtiću ima svojih pravila. Mnoga djeca ne poštuju svoje učitelje ili odgajatelje ili djecu iz razreda. Razgovor o poštivanju odraslih i autoriteta morate potkrijepiti i primjerima.

Evo što trebate imati na umu:

Budite pristojni prema susjedima i poznanicima. Učite djecu da ne čine ništa što ne biste htjeli da drugi čine njima. Na primjer, ako znate da vaš sin ili kćer ne vole da ih se prekida u igri, a on isto radi drugima, tada ih opomenite.

Podjednako je važno suočiti djecu s posljedicama ponašanja. Pomozite im da razumiju koliku štetu određenim ponašanjem mogu nanijeti sebi i drugima. Upitajte ih: 'Kako biste se vi osjećali da netko u vas uperi prst i smije vam se iz sveg glasa?' Ispočetka možda nećete dobiti rezultate, no s vremenom će djeca sama uvidjeti odgovor na takvo pitanje i izbjegavati ružno ponašanja, neugodne riječi i podrugljivost.


Najljepše od svega čemu djecu možete naučiti jest da imaju topao odnos prema prijateljima i okolini

Usmjerite svoje dijete. Svako dijete čini sve kako bi dobilo ono što želi. Često to čine van vašeg nadzora i to često zvuči vrlo gadno. Obično se radi o raspodjeli igračaka ili uloga u nekoj igri, uslijed čega padaju jako ružne riječi. Igrom zamijenjenih uloga možete im pokazati kako će vladati situacijom. Dopustite im da postave pitanje ili se ponašaju kako žele, a vi im odgovorite onako kako bi i oni sami odgovorili. Ubrzo će uvidjeti da ružnim ponašanjem neće postići željeni rezultat.

Zaključak je, dakle, da ste vi svom djetetu ogledni model lijepog ponašanja. Stoga, ako želite da se vaše dijete lijepo ponaša i pristojno izražava, i vi morate činiti isto. Uvijek govorite 'hvala', 'molim' i 'doviđenja', priznajte svoje pogreške, ispričavajte se, a ljudima se općenito obraćajte i prilazite s poštovanjem. Za nagradu ćete dobiti dijete okruženo prijateljima i obitelji.

I dijeljenje je obrazac ponašanja koje će djeca prvo učiti od roditelja te tako lakše razumjeti važnost dijeljenja s drugima. Takvo ponašanje morate nagraditi riječima pohvale.

Ljubaznost učite i primjenjujte u svojoj najbližoj okolini kako bi je djeca mogla primjenjivati u školi i kasnije u životu. Svaka želja i zamolba trebala bi biti popraćena riječju 'molim', a dijete bi dobilo ono što je tražilo samo pod uvjetom da je prakticiralo ovo pravilo.

Pristojno dijete bi trebalo naučiti sve o lijepom ponašanju prema drugima. To se može vježbati i ispisivanjem čestitki i zahvalnica te poruka ozdravljenja prijateljima. Pokažite djetetu kako se pišu čestitke i kako se zahvaljuje na lijepom poklonu.

I za kraj: budite dosljedni i uporni - bonton se ne može naučiti u jednom danu!
T-portal

Kako ovo sve dobro zvuchi, pitam se, ima li danas pristojne djece, ili bar koliko je veci procenat ove druge...

Miki,jos samo malo pa ces vidjeti kako je odgoj djeteta jedan veliki i slozen posao.Djeca danas odrastaju u jednoj sasvim drukcijoj sredini od one koju mi jos uvijek njegujemo u nasim domovima.Meni je bio shok kad sam s Nikolom prvi put dozivjela da ga drugo dijete u parku maltretira,a imao je tek 2 god.Njegov 'suigrac' 3 ili 4.
U principu je najtezi zadatak kako nauciti djecu da se zastite od napadaca s losim namjerama,jer su do tog momenta nasi pilici znali samo za ljubav,njeznost i paznju,te za normalno zabavljanje s drugarima(onim odabranim,djecom maminih drugarica..)
Ovi navedeni savjeti su mi odlicni,dobro ih se pridrzavati a nasi klincerosi ce sjutra naci drustvo slicno sebi.

Ima takva djeca i to sa djeca koja od malena znaju da cene pare koliko je tezak put da na posten nacin da ga zaradis da laga ne treba da postoje .Ta djeca su tako vaspitana da uvjek treba da cekoraju po pravi put da ljaga i kradza skupo se placa.To su djeca koji od malena postuju svakoga i zive sa svojim roditeljima u slizi ,redze se ali postoje.

Iskreno se nadam da cu odgojiti dijete u takvom duhu. Znam da je tesko, ali pokusacu sa raznim metodama...naravno, uz puuuno strpljenja jer je ipak ono veliki faktor za sve a tako i za vaspitavanje...

ja se,da vam se jadam,svakim danom sve vise i vise razocaravam u drustvo i metode odgajanja djece.
Naime,cak majke koje sam izgabrala za druzenje zbog nasih klinaca koji su isti uzrast(razred),me iznenadjuju s nekim njihovim stavovimai principima.
Moj Nikola je tip koji uvijek staje u zastitu djece koja se nalaze'izrugivanju',ismijavavnju druge djece.Dakle,samim tim je izlozen slicnoj situaciji,jedino sto je on svjestan toga i buni se,te tuzi uglavnom meni i majkama djece koja izlazu drugu djecu neprijatnim situacijama.
To me je pocelo ciniti nervoznom,pa mu se,umjesto s ohrabrenjem na licu,obracam s rijecima"Drzi se svog posla"!U istom vremenu se osjecam porazenom jer gazim svih 6 godina jasnog principijelnog stava odgajanja svog dijeteta.
Ali,u pitanju je to,sto djeca(a i matere)sugestije drugog djeteta ne smatraju prijateljskima,vec 'tuzibabskim',pa se trudim u startu svoje dijete ograditi od tih neprijatnih momenata.
Dakle,probajmo izabrati manje zlo,tj:Brini svoja posla i ne mijesaj se u tudja.
Na zalost,trenutno imam osjecaj da zivim u takvom sjvetu.Iako sa svojim N.uvijek iskreno pricam o datim situacijama i trudim se da ga ucim i upucujem pristojnim metodama i putevima.