Moj prvijenac zaista zna da zablista,ali cesto me njegovo ponasanje dovodi u situaciju daplacem od muke jer ne znam sta vise da radim ne bi li mu neke stvari objasnila na nacin na koji ce on razumjeti i uraditi kako mu je receno.
Zbog danasnjeg china sam se,na karju,sita isplakala.
U skoli je dobar,upravo je danas zavrsio predskolsko,i uciteljica je rekla da moze odmah ici u drugi razred.Chita techno,sabira i oduzima bez problema,u svemu pokazuje odlican uspjeh
sem...Uvijek se nadje da smeta neko
sem..
Jako je naivan i neiskvaren po prirodi,a od skoro smo poceli i da imamo problema s 'neprisutnoscu' dok mu se nesto objasnjava.Sve to troje mi pocinje toliko ici na zivce da se bukvalno borim s kontrolom (ne)vikanja.
Posto mu je rodjendan za dva dana,a danas zadnji dan skolske godine,spremila sam pokloncice za 30 drugara iz odjeljenja,malo slastica,kao i poklon za vaspitacicu.Taj poklon sam sinoc mrtva umorna isla kupovati,uvalila se u moju omiljenu knjizaru Barnes and Noble i uzela par predivnih stvarcica koje bi,sigurna sam,bas obradovale njegovu teacherku,prosla kroz cirkus trazenja i pakovanja,s njim skupa pakovala pokloncic,jutros mu napomenula da je u toj kesici koja se razlikuje od drugih Njezin poklon,on ljutito promrsio da
zna,i na koncu joj ga uopste nije dao,vec je ladno dozvolio da se njena kesica dodijeli drugom djetetu.
Najgore je sto mali mulac ne daje abera za takve greske.
A jos gore je sto takve osobine prepoznajem u nekim,veoma bliskim,clanovima porodice.
Uh,morala sam ovo izbaciti iz sebe.Jos pjenim od muke.
Nadam se da ce te shvatiti kakav je osjecaj kad za nekoga izdvojis debelo vrijeme da skroz precizno odaberes cime ces ga obradovati,i na kraju se ovako zavrsi.Poklon dobije neki sestogodisnjak,koji ce sigurno prokomentarisati da je Nikolina mama malo
freak.