Agresivno dijete
Prepotentno, arogantno, razdražljivo. Ponekad čak antipatično, nametljivo i napadački raspoloženo. Uništava sve šta mu dođe pod ruku, viče i sprovodi svoje hirove umesto da mirno objasni svoj stav. Ne radi se o običnoj živahnosti, već o pravoj pravcatoj agresivnosti. Ona proizilazi iz urođenog instinkta čoveka koji deli sa svim ostalim životinjama i služi za odbranu prirodnog prava preživljavanja. Ali zajednički život sa ostalim ljudima u društvu nameće tačno određena pravila ponašanja koja podrazumevaju upravo kontrolu agresivnosti. Problem se pre svega odnosi na decu jer upravo je tokom prvih godina života teško sadvladati te impulse i put uspeha je težak i zamoran. Jedan od glavnih zadataka roditelja je usmeravanje dece prema samokontroli i umerenosti.
Promene prema uzrastu
plackoAgresivna ponašanja se menjaju s uzrastom deteta. Agresivnost je, u stvari, jača i vidljivija u razdoblju u kojem dete još nije naučilo da govori i ona progresivno raste do trenutka u kojem nauči komunicirati na korektan način. Čim dete postigne cilj da ga razumeju, najčešće nasilno ponašanje prepušta mesto rečima i ostalim sistemima komunikacije.
OD 0 DO 6 MESECI
jedini način komunikacije deteta je plač, koji često koristi bez jasnog razloga: plače i kada je potpuno zdravo i kada ga ne treba presvući, kada mu nije hladno, niti vruće, niti je gladno ni žedno. Dete u toj fazi počinje da pokazuje i druge znakove razdražljivosti, nemirno je dok ga hrane, ili je vrlo nemuno u snu.
Kako mu pomoći?
Roditelji treba da često maze dete, da ga drže na rukama i da mu pričaju: u tom razdoblju zaštitničko ponašanje i mamina briga umiruji i opuštaju dete.
OD 8 DO 10 MESECI
dete prolazi fazu nazvanu NE: ono pokušava da nametne vlastitu volju i ne prihvata kompromise. Ako na primer želi da drži neku igračku, plače, vrišti i koprca se dok ne dobije ono što želi. Stvarno poprima ponašanje pravog pravcatog "malog tiranina" koji zabrinjava i uznemirava roditelje.
Kako mu pomoći?
Ne treba udovoljavati detetu u svakom njegovom prohtevu samo da bi se smirilo. Na taj način se pojačava upravo njegov egocentrizam, koji se ostvaruje u nameri da uvek bude u središtu pažnje. Možete da pokušate da mu skrenete pažnju igrajući se s njim, npr. čitanjem knjige ili gledajući crtani film.
OD PRVE DO DRUGE GODINE
besno-detedete kreće u razdoblje socijalizacije, tj. izlazi iz uskog kruga porodice i upoznaje nove prijatelje. Ali stupanje u kontakt s drugima, bilo decom ili odraslima, za njega predstavlja guranje, štipanje i udaranje nogom. Ne treba da se zabrinete: jednostavno se radi o pomalo primitivnom načinu, vrlo raširenom u tom uzrastu za pokazivanje interesovanje prema nekom ili nečem, uz želju da bude uvaženo.
Kako im pomoći?
Treba jasno i odlučno razgovarati s detetom kako bi mu objasnili da mora naučiti da kontroliše sopstvenu snagu kako ne bi povredilo ostalu decu i da ne bude isključeno iz njihove igre. Treba im, takođe, objasniti da život s drugim sigurno donosi i neka odricanja, koja će biti nadoknađena lepotom druženja s vršnjacima.
OKO TREĆE GODINE
dete počinje da gradi sopstveni identitet, ali njegova posebnost se još izražava uglavnom instinktivnim ponašanjem. U stvari, dete reaguje na posebno agresivan način na normalne događaje, koje tumači kao izazove. Ako ga mama, na primer, pozove da ugasi televizor ili ako neki prijatelj želi da promeni igru, dete počinje da viče i da lupa o vrata, baca na pod predmete koji su mu nadohvat ruku, a ponekad i opsuje.
Kako mu pomoći?
U tim slučajevima dete se oseća nemoćno, razočarano i poraženo pred situacijama s kojima se ne zna suočiti, osim naglim i prepotentnim ponašanjem. Trebate mu mirno pričati i uveriti ga da ponekad treba prihvatiti male kompromise i da nasilno ponašanje vređa ljude.
Pravilno porodično okruženje
Uprkos svih dobrih namera, agresivnost nikada potpuno ne nestaje, već se pojavljuje u raznim situacijama koje je stimulišu. Ipak, porodično okruženje ima jak uticaj na agresivno ponašanje deteta. Agresivno ponašanje posebno mogu da izazovu tri situacije:
* Loš primer u porodici. Ako je svakoga dana dete svedok burnih razgovora izmedu mame i tate, ako njihov normalan način razgovora uključuje provokacije, prkošenja, psovke, dete će ponoviti istu šemu agresivne komunikacije i izvan kuće. Dete, u stvari, postaje uvereno da je korišćenje nasilnih metoda jedini način da bude uvažen i da postigne ono što želi.
* Zabrane i ograničenja. Ponekad se vaspitanje sastoji od previše zabrana, preteranih represija i odbijanja prirodnih sklonosti i želja deteta. Ta situacija može da izazove jaku frustraciju deteta, koje dugotrajno može razviti agresivne impulse spremne da eksplodiraju naprasno, prema roditeljima ili u društvu s drugom decom.
* Preterano tolerantan stav roditelja. Pokazalo se da su deca prepopustljivih roditelja agresivnija od dece roditelja koji znaju dobro da odmere kada treba biti strog. Detetu, u stvari, nisu dostupna pravila ni model na koja bi se oslonilo svaki put kada treba izabrati kako će se ponašati. Ta situacija ga ohrabruje da zadovolji svoje želje na najbrži i najdirektniji način, ne razmišljajući o posledicama koje se mogu negativno odraziti na druge.
Greške koje treba izbegavati
Ljubav, poštovanje, razumevanje i tolerancija su neophodni za one koji žive s preagresivnim detetom. Za savladavanje tog problema ponašanja važno je da je dete uspostavilo posebno jaku vezu s barem jednim od roditelja. Tako će dete morati da odustane od prepotencije da ne bi izgubilo ljubav i pažnju najdraže osobe. Ali postoje neka pravila za smanjivanje njegove agresivnosti:
* Nemojte koristiti fizičke kazne. Šamar detetu koje je udarilo prijatelja izaziva opet agresivnost, jer povećava bes i frustraciju.
* Nemojte ismejavati dete. Ako zafrkavate dete kada se ono ljuti, samo pogoršavate stanje: dete se oseća krivim i neprimerenim, ali još oseća mržnju koja je prethodnica nasilja.
* Nemojte etiketirati dete. Ako dete uvek nazivate bezobraznim i prenasilnim time ga navodite na identifikovanje s tim karakteristikama i ono nema mogućnost izlaska iz te šeme koja mu se pripisuje.
* Nemojte vređati dete. Uvrede koje se pripisuju deci su etikete koje je teško eliminisati. Dete se oseća nedostojnim ljubavi roditelja i gubi poverenje u sebe.
* Nemojte da se osećate krivim. Razumljivo je da vas razbesni vaše nasilno dete. Morate učiniti veliki napor kako bi kontrolisli vlastite reakcije i da ne uzvratite agresivno. Ali normalno je da ne uspete uvek i ne trebate se ljutiti na sebe ako ponekad izgubite strpljenje.