Vremensko uskladjivanje svetlosne terapije protiv zimske depresije kod ljudi koji pate od sezonskih afektivnih poremecaja moze poboljsati svoj efekat.
Antidepresivni efekat svetlosti je potenciran rano - jutarnjom primenom u cirkadijalnom ritmu, tvrde istrazivaci sa New York State Psychiatric Institute i the Department of Psychiatry, Columbia University, New York, iz SAD-a.
Istrazivanje govori da je optimalno vreme za primenu svetlosne terapije oko 8.5 sati posle pocetka lucenja melatonina, ili 2.5 sata posle polovine prespavanog vremena.
Da bi proucili moguci mehanizam delovanja antidepresivnog efekta primenjene svetlosne terapije u cirkadijalnom ritmu, istrazivaci su merili pocetak lucenja melatonina pre i posle primenjenog tretmana, ujutro ili uvece.
Melatonin u plazmi je uzet ujutro ili uvece kod 42 pacijenta sa sezonskim afektivnim poremecajima, i to dok su depresivni i posle 10-14 dana od primenjene svatlosne terapije (10 000 lux za 30 min.). Rezultati su uporedjeni.
Jutarnja svetlost je prouzrokovala ubrzanje ritma lucenja melatonina, dok je nocna svetlost prouzrokovala zakasnjenje. Velicina zakasnjenja zavisila je od intervala izmedju lucenja melatonina i izlozenosti svetlu (jutro: 7.5 - 11 sati, vece: 1.5 - 3 sata).
Sto je kasnije izlaganje svetlu, veca su zakasnjenja u lucenju melatonina; sto je ranija jutarnja svetlost vece je ubrzanje ritma.
Iako je depresija bila slicna u oba dela dana, odgovor na juarnju svetlosnu terapiju je povecan ubrzanjem ritma lucenja na 2.7 sati bez obzira na pocetnu duzinu ritma. Slicna povezanost nije zabelezena kod nocne terapije svetloscu.
U prosirenoj studiji koja je obuhvatila 80 pacijenata gde je sredina spavanja uzeta kao pocetna tacka cirkadijalnog ritma, rano jutarnje izlaganje je bilo najefektivnije o poredjenju sa vecernjim i kasno nocnim izlaganjem.
A.Z.