POVODI: KORIJENI AGRESIVNOSTI KOD DJECE MOGU BITI I U NAJBEZAZLENIJIM STVARIMA IZ NjIHOVOG OKRUŽENjA
DJECA I MEDIJI. Ko bi od roditelja, na primjer, pomislio da omiljeni likovi iz crtanih filmova mogu da podstaknu ponašanje koje oni ne bi željeli. Ne treba zaboraviti da popularne "crtaće" prati čitava industrija, počev od majica, sličica, karata, albuma, videoigrica..., tako da dijete posmatra svijet kroz tu prizmu i u tom svijetu nalazi zadovoljenje svojih potreba
Nasilje nad djecom biće tema kojom će se za koji dan, pored ostalih, baviti Generalna skupština Ujedninjenih nacija. U isto vrijeme, u Crnoj Gori biće ponovo aktuelizovana priča o projektu UNICEF-a "Škola bez nasilja", koji će, sasvim sigurno, otvoriti mnoga pitanja i dileme, naročito kod roditelja, gdje griješe, da li griješe, na šta treba da obrate pažnju u vaspitavanju svoje djece. Jer, očigledno, korijeni agresivnosti mogu biti i u najbezazlenijim stvarima iz njihovog okruženja. Ko bi od roditelja, na primjer, pomislio da omiljeni likovi iz crtanih filmova mogu da kod njihovog djeteta podstaknu ponašanje koje oni ne bi željeli.
Kakve vrijednosti- moralne, estetske, ljudske... im se nude kroz najpopularniji medij – televiziju – posebno je polje interesovanja kojim se bave mnoge institucije u svijetu. Kod nas se ovim problemom u jednom periodu bavila ekipa angažovana preko projekta Ministarstva kulture, a jedan od posebnih segmenata u programskim šemama, na koje je pažnju obratila klinički psiholog Ljiljana Krkeljić, bili su crtani filmovi i njihove poruke najmlađima.
- Mališani koji još nijesu ni progovorili vole da gledaju televizijsku ili komjutersku sliku zbog dinamike boja i pokreta, na čemu počivaju popularni crtani filmovi. Oni i te kako zaokupljuju pažnju djece, i smatraju se za najbezazleniji dio TV programa i uopšte video produkcije. Da li je to baš tako?
Najveći broj crtanih filmova, bilo da su dio redovne televizijske šeme, ili se mogu iznajmiti u video i CD šopovima su uveliko zasićeni agresivnim sadržajima, odnosno destruktivnim scenama, kako među glavnim likovima, tako i unutar njih. Zbog tih sadržaja, minimizira se, ili ne primjećuje, cjelina koja se djeci servira. Mališani imitiraju određene junake, pojedine scene iz filma, zvukove... Neću da kažem da u klasičnim crtanim filmovima iz Diznijeve produkcije nema agresivnosti, ali je ona u finkciji određenih poruka koje stimulišu odrastanje. Transformacija likova u crtanim filmovima je poseban fenomen čije djelovanje na odrastanje djece i psihološki integritet treba ozbiljno ispitivati, kaže Krkeljić.
Ne treba zaboraviti da kod djece predškolskog uzrasta postoje takve osobenosti u razmišljanju da može biti živo sve, pa i automobil, drvo i bilo koji predmet, što se u crtanim filmovima i dešava. Tu, kod kreatora ovih filmova, slijedi prirodna osobenost dječjeg mišljenja, ali se na neki način te osobenosti stavljaju u neku drugu funkciju. Ona je previše nametljiva i previše podsticajna za dijete, koje želi da isproba sve ono što može da vidi, posebno ako to rade njegovi omiljeni junaci iz filmova. Koliki je to rizik za djecu, ne treba naglašavati, upozorava naša sagovornica.
Kada govorimo o agresivnosti među djecom, mediji igraju vrlo važnu ulogu u jednom vrlo specifičnom problemu - odnosu djece prema oružju - o čemu ćemo tek da govorimo u nedjelji UN. I tu se radoznalost može probuditi preko raznih filmova, crtanih ili igranih, svejedno. Sve u svemu, roditelj je taj koji ne smije biti opušten ni kada mu dijete sjedi ispred TV ekrana, ističe Ljiljana Krkeljić.
Milica Kadić Aković, konsultant za odnose s javnošću podsjeća da je u Americi devedesetih godina prošlog vijeka, za vrijeme Klintonove administracije, jedna od ključnih kampanja bila posvećena uticaju medija na djecu, posebno televizije, što je za posljedicu imalo neka zakonska rješenja kojima se najmlađa populacija štiti od štetnih uticaja elektronskih medija.
- Roditelji moraju da naprave selekciju za najmlađe članove svoje porodice. Ne treba zaboraviti da popularni crtani film prati čitava industrija, počev od majica, sličica, karata, albuma, videoigrica... Dijete posmatra svijet kroz tu prizmu i u tom svijetu nalazi zadovoljenje svojih potreba, kaže Kadić Aković. Nasilje preko "popularnih" narodnjaka, preko emisija tipa "Veliki brat" i slično zaslužuju, kako kaže, duboku analizu stručnjaka i adekvatne mjere.
Lično iskustvo mora biti ispred virtuelnog svijeta
Prekomjerno gledanje televizijskog programa utiče na više načina na dijete, na njegov intelektualni i emotivni razvoj. Istina je da je televizija i velika učiteljica i da djeca dosta nauče gledajući TV program, ali, pretjerano provođenje vremena ispred TV ekrana na neki način usporava razvoj emocionalne inteligencije djeteta. Odnosno, usporava djetetov emocionalni odnos prema drugim ljudima, smanjuje kontakte sa drugom djecom, sposobnost snalaženja u grupi, sposobnost tolerancije, mirnog rješavanja konflikata. Dakle, na neki način sprečava djetetovo lično iskustvo, koje je jako važno za njegov dalji razvoj, ističe psiholog Krkeljić.
Modeli ponašanja "preuzeti" iz serija
- Radeći ovo istraživanje koje je obuhvatilo sedam televizijskih kuća čiji se programi gledaju u Podgorici, došla sam do podataka da se za jednu nedjelju na TV serije, uglavnom sumnjivog kvaliteta, potroši 180 sati. To je ogromno vrijeme i sasvim je prirodno da se kod djece koja ih gledaju, a mnogo je takvih, nameću one vrijednosti koje se nude, kao i oblici ponašanja i rješavanja problema, porodičnih, partnerskih, odnosa prema socijalnom okruženju, nude se modeli komunikacije, sistem vrijednosti i to je veliki problem, ističe Krkeljić.
Televizija je najjeftinija dadilja
Roditelji su prijemčivost elektronskih medija prihvatili kao neku vrstu lične zamjene, kao najjeftiniju dadilju u kući, i uglavnom je prvo što se uradi u kući uključivanje televizora, biranje programa koji će zabaviti djecu, dok roditelji ne obave neke druge poslove. Pri tom je izbor programa prepušten volji djeteta. Što se tiče televizijskih kuća uglavnom se ne vodi računa o vremenu emitovanja pojedinih programskih sadržaja, kažu naše sagovornice.
I svijet bajki pod lupom
- Roditelji bi morali da razvijaju kritički odnos prema svijetu medija uopšte, bez obzira na zauzetost i nedostatak slobodnog vremena. To je jedini način da djeca dobiju orjentaciju što je dobro, što nije, što treba usvojiti što ne treba. Uzmimo, na primjer, svijet bajki. Ima ih mnogo koje su i te kako diskutabilne, jer su njihove poruke isključivo crno bijele. Ružni ljudi su zli, lijepi dobri, i tome slično. Pri tom sve počiva na stalnom strahu od loših događaja, naglašava Milica Kadić Aković.
U Britaniji se još pamti ubistvo koje su počinila djeca
- U Velikoj Britaniji se još i te kako pamti ubistvo koje su počinila djeca koja ni po čemu nijesu bila problematična niti su dolazili iz takvih porodica. Majka je ostavila dijete ispred supermarketa dok obavi kupovinu, naišla su dva dječaka, odvela mališana nedaleko od marketa i na izuzetno svirep način ga ubili. Taj slučaj je žestoko uzdrmao i podijelio britansku javnost i bio okidač da se preduzmu mjere kontrole TV programa ne samo u Britaniji nego i u mnogim drugim državama. Ispostavilo se, naime, da su djeca bila opijena jednom TV serijom, očigledno sa vrlo agresivnim i destruktivnim porukama, što je za posljedicu imalo tragediju, podsjeća Milica Kadić Aković.
Vesna Šofranac
Sun 8 Oct - 8:05
