Tako me je bilo strah da jutros prespavam ,jer se takvo sto desava onda kad nam je najmanje potrebno.
Dizanje Pupa iz kreveta nije bilo tako lose,cak sta vise,simpaticno,smijala sam se kad je u polusnu,dok sam mu pjevuckala da je danas School Day,pospano otegnuo"Ali...ja sam tako umoraaan".
-Ajmo Dalmogorac,nema zafrkancije,1,2,3,Action!,umivanje,pranje zuba,kafa je na stolu!
E,tu se uz smijeh razbudio.
"Mama,ja ne pijem kafu!"
Spremili smo se,uzelli sanjivog brata iz kreveta i posli ca.
Pred skolom je vec cekala hrpa pionira i roditelja koji su s blazenim osmjehom na licu upijali svaki pokret svoga djeteta,uporedo skljocajuci fotoaparatima ili snimajuci videokamerama,ne bi li ovjekovjecili taj istorijski trenutak.
Proslo mi je kroz glavu kako se,ni pod razno,ne bih sjetila da uradim isto.
Dok su djeca poslusno pozirala,Nikola me je ispitivao zasto su antene na skoli,koji je prozor od njegove ucionice...,a onda je dosao trenutak da djaci prodju kroz velika vrata iza kojih ce saznati mnoge odgovore na svoja neiscrpna pitanja i sklapati nova prijateljstva.
Bez velikih emocija smo se cmoknuli i on je odjurio u guzvu.
Eto.Ne mogu da vjerujem da je moj baby mali shkolarac.Kak` je to divno...